„Nad logor se nadvije oblak, koji je svaka brižna mati dozvala, oblak koji ti nisi hteo ili nisi mogao da vidiš, i oblak nosi ovu USPAVANKU KAO POREDITI:
Još danas govori kao more, o moje sanjivo jagnje
Govori kao govori, govori kao danas, o moje danas
Bela te mesečina prati na tome žalu smireno
Na tome žalu kao spavaš, na toj smirenoj mesečini
Kao jagnje žal, kao jagnje mesečina, ka jagnje spavaš
Spavaj
U noći kao mesečina spavaš, spavaš kao žal
Kao more mesečina, kao laneno platno, kao jagnje žala
Spavaš kao što govoriš, na platnu belom kao danas
Kada dođe noć pravi se da spavaš, da spavaš kao noć
Spavaj, kao što se porediš sa spavanjem
Kao platno na žalu na spavanju ležiš kao mesečina
Kao spavanje ležiš na belom žalu platna
Kao more na žalu noći leži mesečina na sanjivom jagnjetu
Još noćas spavaj smireno, još noćas kao danas
Danas je kao belo more, i leži na noći, na platnu
Laneni san i spavaj, smireno kao što samo spavaš
Kao što govoriš, kao što ležiš,
Spavaj kao što te mesečina prati
Spavaj kao što porediš“
(Bez mere)
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар